Metalna ambalaža – vrste materijala

Metal pruža dobre kombinacije, odličnu fizičku zaštitu i barijerne osobine, sposobnost oblikovanja i dekorativni potencijal, sposobnost reciklaže i prihvatljivost od strane potrošača. Dva najdominantnija metala koji se koriste za pakovanje i proizvodnju ambalaže su aluminijum i čelik.

Kalajni beli lim

Kalajni beli lim se proizvodi od nisko karbonskog čelika (crni lim). Beli lim je rezultat presvlačenja obje strane crnog lima sa tankim slojevima kalaja. Prevlačenje se postiže potapanjem listova čelika u otopljeni kalaj (vruće potopljeni beli lim) ili elektro depozicijom kalaja na listu od čelika (elektrostatički beli lim). Iako kalaj obezbeđuje čeliku određenu otpornost na koroziju posude od belog lima su često lakirane da bi se obezbedila inertna barijera između metala i namirnice. Pored njegovih odličnih barijernih svojstava prema gasovima, vodenoj pari, svetlosti i mirisima, beli lim podnosi visoke termičke tretmane i može se hermetički zatvarati što ga čini pogodnim za sterilne namirnice. Beli lim se može koristiti za proizvodnju posuda različitih oblika. Na ovaj način beli lim ima široku upotrebu u formiranju metalne ambalaže poput limenki za pića, tretiranih namirnica i aerosola, posuda za praškaste namirnice, šećer ili slatkiše na bazi brašna. Beli lim je odličan supstrat za prevlačenje metala jer omogućava odličnu grafičku dekoraciju. Njegova relativno mala težina i velika mehanička snaga ga čini jednostavnim za transport i skladištenje. Beli lim se lako reciklira, i to više puta bez gubitka kvaliteta i značajno je jeftiniji od aluminijuma.

Kalaj je veoma skup metal i njegova proizvodnja je ograničena, zbog toga se danas praktično sva proizvodnja belog lima temelji na proizvodnji elektrolitičkih belih limova. Debljina elektrolitičkih belih limova je u granicama od 0,15 do 0,49 mm. Savremeni trend je u smanjenju debljine i korišćenju tzv. tankih limova (debljina manja od 0,2 mm).

Beskalajni čelik

Bezkalajni čelik je takođe poznat kao elektrolitički hrom ili hromovim oksidom prevučen čelik. Beskalajni čelik podrazumeva prevlačenje organskog materijala što obezbeđuje kompletnu otpornost na koroziju. Iako hrom – hrom oksid čini ovaj bezkalajni čelik nemogućim za zavarivanje, ova osobina čini ga odličnim za atheziju prevlaka kao što su boje, lakovi i mastila. Kao i beli lim, beskalajni čelik ima dobru sposobnost oblikovanja i čvrstinu, i jeftiniji je od belog lima. Limenke za hranu, rubovi limenke, poslužavnici, čepovi za flaše i posude mogu biti napravljeni od beskalajnog čelika. Takođe se može koristiti za izradu velikih kontejnera za veleprodaju i skladištenje osnovnih sastojaka ili već gotovih namirnica (Marsh & Bugusu, 2007).

Proizvodnja hromiranog lima je u principu ista kao i proizvodnja belog elektrolitičkog lima, samo što se umesto kalaja na čeličnu osnovu nanosi sloj hroma. Od ukupne proizvodnje čeličnih limova namenjenih proizvodnji komercijalne ambalaže, hromirani lim učestvuje sa 10% i ima tendenciju daljeg porasta udela.

Aluminijum

Obično se koristi za izradu limenki, folija i višeslojne ambalaže. Aluminijum je lagan srebrnasto beli metal dobijen iz boksitne rude. U boksitnoj rudi aluminijum je prisutan u kombinaciji sa kiseonikom kao aluminijum-III-oksid (Al2O3). Magnezijum i mangan se često dodaju aluminijumu da poboljšaju njegovu čvrstinu. Nasuprot mnogim metalima aluminijum je visoko otporan na sve oblike korozije. Njegova prirodna prekrivenost aluminijum oksidom obezbeđuje veoma efikasnu barijeru na dejstvo vazduha, temperature, vlage i hemijskih agenasa (Marsh & Bugusu, 2007).

Pored obezbeđivanja odlične barijere za vlagu, vazduh, neprijatne mirise, svetlo i mikroorganizme, aluminijum poseduje dobru savitljivosti i elastičnost površine, odličnu rastegljivosti i sposobnost oblikovanja. Aluminijum je takođe i odličan materijal za reciklažu, jer je jednostavna ponovna obrada u novi proizvod.

Čist aluminijum se koristi za lagana pakovanja uglavnom hladnih bezalkoholnih pića, hrane za kućne ljubimce, morske hrane. Glavni nedostaci aluminijuma su: njegova visoka cena u poređenju sa drugim materijalima i njegova nemogućnost varenja, što ga čini korisnim samo za formiranje bešavnih kutija (Marsh & Bugusu, 2007).

Aluminijumska folija

Aluminijumska folija se pravi od čistog aluminijuma valjanjem u veoma tanke listove, uz prekaljivanje u cilju postizanja potpornih osobina što omogućava da bude tesno savijena. Osim toga aluminijumska folija je dostupna u širokom opsegu debljina, pri čemu se tanje folije koriste za umotavanje hrane, a deblje kao podmetači.

Kao i sva aluminijska pakovanja folija obezbeđuje odličnu barijeru za vladu, vazduh, neprijatne mirise, svetlost i mikroorganizme. Otporna je prema kiselim namernicama i ne zahteva lak, kao ni drugu zaštitu. Iako se aluminijum lako reciklira folije ne mogu biti napravljene od recikliranog aluminijuma, jer se obrazuju rupice u tankim listovima (Marsh & Bugusu, 2007).

Laminati i metalizirani filmovi

Lameliranje pakovanja uključuje stapanje aluminijske folije sa papirnim ili plastičnim filmom u cilju poboljšanja barijernih svojstava. Iako lameliranje plastike omogućava termozavarivanje var nije potpuno nepropustan za vlagu i vazduh. Pošto je lamelirni aluminijum veoma skup, obično se koristi za pakovanje visoko vrednih namirnica, kao što su dehidrirane supe, biljke i začini. Jeftinija varijanta lamelirnog pakovanja je metalizirani film. Metalizirani filmovi su plastike koje sadrže tanak sloj aluminijum metala. Ovi filmovi imaju poboljšana barijerna svojstva prema vlagi, vazduhu i mirisima, a visoko reflektivna aluminijska površina je privlačna potrošačima. Savitljiviji od lameliranih, metalizirani filmovi se uglavnom koriste za pakovanje grickalica. Iako je pojedinačne komponente lamelirnih i metaliziranih filmova tehnički moguće reciklirati, teškoće pri sortiranju i odvajanju materijala isključuju mogućnost ekonomično izvodljivog recikliranja (Marsh & Bugusu, 2007).

Foto: John Baker on Unsplash
Izvor: Tehnologija hrane
Autor: Zdravko Šumić Mentor: prof. dr Vera Lazić

Podeli na društvenim mrežama: