SANDRA DOKIĆ, državna sekretarka Ministarstva zaštite životne sredine: Veća odgovornost proizvođača put ka čistijoj Srbiji

Ministarstvo zaštite životne sredine Republike Srbije u aprilu ove godine najavilo je početak konsultacija vezano za Nacrt izmena Zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu a tim povodom čitaocima našeg portala donosimo ekskluzivni intervju sa gospođom Sandrom Dokić, državnom sekretarkom Ministarstva zaštite životne sredine. 

1. Ministarstvo zaštite životne sredine je početkom aprila 2023. godine najavilo pokretanje konsultacija vezano za Nacrt izmena Zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu, kako su konsultacije osmišljene i ko sve učestvuje?

Prva faza konsultacija odnosi se na izradu ex post analize Zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu, odnosno analizu dosadašnje primene Zakona, koji se nije menjao od 2009. godine. Sprovodi se kroz konsultacije sa zainteresovanim privrednim subjektima – preduzećima koja na tržište plasiraju ambalažu, komunalnim preduzećima, reciklerima, trgovinama. Pored Privredne komore Srbije podršku realizaciji ovog procesa daju i Udruženje operatera sistema upravljanja ambalažnim otpadom, tzv. organizacije produžene odgovornosti proizvođača, kao i druga udruženja privrede poput NALED-a, AmCham-a, udruženja pivara, proizvođača bezalkoholnih pića, proizvođača ambalaže.

Cilj ove faze je da sagledamo dosadašnje efekte primene Zakona, pogotovo postignuća u sakupljanju i ponovnoj upotrebi ambalažnog otpada iz domaćinstva, mapiramo slabosti i izazove i sagledamo mogućnosti za njegovo unapređenje. Od jeseni planiramo naredni krug konsultacija kako bi se svim zainteresovanim stranama prezentovala potencijalna rešenja, a koja bi se nakon finalnih usaglašavanja pretočila u izmene i dopune Zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu.

2. Ministarstvo je u svojoj najavi konsultacija kao predmet navelo depozitni sistem – da li to znači da postoji velika verovatnoća da se trenutno aktuelan princip produžene odgovornosti proizvođača nadogradi i depozitnim sistemom?

Depozitni sistem je neminovnost ukoliko želimo da naši proizvođači napitaka ostanu konkurentni na evropskim tržištima, jer od 2025. godine sve kompanije izvoznici napitaka u PET ambalaži u EU moraće da obezbede minimum 25% reciklata u svojim ambalažama. Uvođenje depozitnog sistema bi im dugoročno omogućilo sigurno snabdevanje recikliranim granulatom sa domaćeg tržišta. Međutim, ono što Ministarstvo uzima u obzir jeste da bi uvođenje depozitnog sistema za PET i limenke, kao materijala koji bez dileme idu u depozitni sistem, ugrozilo postojeće investicije u razvoj primarnog i sekundarnog odvajanja otpada u komunalnom sektoru, a možda čak i potpuno stopiralo napore Republike Srbije i lokalnih samouprava da se građanima omogući da odvajaju ambalažni otpad iz svog domaćinstva.

Fokus Republike Srbije je smanjenje odlaganja otpada na deponije, veće korišćenja otpada kao resursa i smanjenje emisija sa efektom staklene bašte.

3. U čemu ste prepoznali rizik od preranog uvođenja DRS-a?

Rizik da se ovo dogodi leži u činjenici da su PET i limenka gotovo jedina ambalaža koja se trenutno odvojeno sakuplja, a da ima pozitivnu tržišnu vrednost. Da podsetim da čak i do 80% suvog otpada iz domaćinstva predstavlja ambalažni otpad, a zanemarljiv je broj pakovanja koja se zaista na našem tržištu sakupljaju i recikliraju. Čak i ono što može u teoriji da bude reciklirano poput mekih i tvrdih plastičnih pakovanja, kartonske ili Tetra Pak ambalaže završi na deponijama, ili u najboljem slučaju kao energent, jer je kvalitet sirovina loš ili je trošak izdvajanja nepremostiva prepreka za komunalna preduzeća.

Iako je Zakon o ambalaži i ambalažnom otpadu, isto kao Zakon o upravljanju otpadom predvideo primenu načela „zagađivač plaća“, odnosno da zagađivač mora da snosi pune troškove posledica svojih aktivnosti i da se troškovi nastajanja, tretmana, odnosno ponovnog iskorišćenja i odlaganja otpada moraju uključiti u cenu proizvoda, to se u praksi nije dogodilo. Operateri sistema upravljanja ambalažnim otpadom kojih u Srbiji odnedavno ima 8, kojima je država poverila odgovornost za upravljanje ambalažom svojih klijenata, posluju tržišno.

4. Kako činjenica o količini ambalažnog otpada iz domaćinstva utiče na odluku o sadržaju Nacrta?

U tržišnoj utakmici koja se svodi da se klijentima omogući što jeftinija usluga, dobili smo kao rezultat da se uglavnom sakuplja profitabilna ambalaža iz industrije i trgovina, dok ambalaža iz naše kante iz domaćinstva u najvećoj meri odlazi na deponije. Mali broj operatera učestvuje u razvoju sakupljanja komunalnog otpada iz domaćinstva, a teret upravljanja komunalnim ambalažnim otpadom i njegovo finalno zbrinjavanje je na lokalnim samoupravama i komunalnim preduzećima.

Ukoliko bi se troškovi unapređenja sistema ravnopravno rasporedili na građane koji plaćaju komunalnu uslugu iznošenja smeća, imajući u vidu da komunalna preduzeća istu naplaćuju po broju članova domaćinstva ili metru kvadratnom, ispaštali bi građani sa nižim prihodima. Količina otpada zavisi od kupovne moći, pa je logično da četvoročlano domaćinstvo sa nižim primanjima proizvede manje ambalažnog otpada od onoga sa višim. Dakle, jedino je pravedno da troškovi sakupljanja i zbrinjavanja ambalaže, kako je to Zakonom i predviđeno, budu ugrađeni u cenu proizvoda, a da operateri sistema koji ubiraju ove prihode od svojih klijenata shodno svom tržišnom udelu finansiraju upravljanje komunalnim ambalažnim otpadom.

Dakle, da bi Ministarstvo donelo finalnu odluku o uvođenju depozitnog sistema mora prvo da se unapredi primena principa produžene odgovornosti proizvođača za ambalažu koja se neće kroz njega sakupljati.

Sve pažljivo slušamo i uzimamo u obzir sve strahove pa i interese, trudeći se da niko ne bude oštećen, ali se vodimo prvenstveno onim što je dobro za Republiku Srbiju i njene građane.

5. Koliko je planirano da traju razgovori i da li dosadašnji tok konsultacija daje rezultate?

Razgovori će trajati onoliko koliko je potrebno da zajedno kreiramo dobra i dugoročno održiva rešenja. Iako nam je plan da se čitav proces završi do kraja godine, svesni smo da se suočavamo sa brojnim izazovima i prioritet dajemo kvalitetu, a ne brzini. Svesni smo i da je jako nizak nivo znanja na svim nivoima kad je u pitanju oblast upravljanja ambalažni otpadom. Čini se da ni sama privreda nije potpuno razumela šta znači produžena odgovornost proizvođača, i da se ona ne svodi samo na rezultate sakupljanja ambalažnog otpada iz privrede čime su se do nedavno lako ispunjavali ciljevi za reciklažu i ponovnu upotrebu propisani Uredbom o utvrđivanju plana smanjenja ambalažnog otpada. Produžena odgovornost proizvođača ne znači samo ispunjenje cilja već i ispunjenje  obaveza predviđenih u samom Zakonu i izdatim dozvola.

Iz tog razloga je ovaj proces ujedno i neka vrsta edukacije koju sprovodimo, kako bi svi učesnici u njemu razumeli odgovornosti koje proističu iz postojeće zakonske regulative, uticaje sve ambicioznijeg EU zakonodavstva u upravljanju ambalažom i ambalažnom otpadom, i na kraju i same Zelene agende za zapadni Balkan. Fokus Republike Srbije je smanjenje odlaganja otpada na deponije, veće korišćenja otpada kao resursa i smanjenje emisija sa efektom staklene bašte. Verujem da privreda u Srbiji deli ove ciljeve i da zajedno možemo da napravimo drastičnu promenu u našem odnosu prema otpadu, ali i životnoj sredini u celini.

Iz dosadašnjeg toka konsultacija shvatili smo da postoje velike bojazni različitih aktera da bi uvođenje depozitnog sistema moglo da poremeti tržište ili oteža njihovo poslovanje. Sve ih pažljivo slušamo i uzimamo u obzir sve strahove pa i interese, trudeći se da niko ne bude oštećen, ali se vodimo prvenstveno onim što je dobro za Republiku Srbiju i njene građane.

6. Kada će zaključci biti dostupni za javnost?

Naša ambicija je da prvi zaključci ex post analize budu prezentovani početkom jeseni.

7. Koji je konačan rok za izradu Nacrta i da li, s obzirom na usklađivanja sa propisima EU postoji planirani rok za izmenu Zakona o ambalaži i ambalažnog otpada?

Trudićemo se da to bude do kraja godine ali nam je važno da nam rešenja budu dobra, pa ćemo ostaviti sebi onoliko vremena koliko nam je zaista potrebno da dođemo do njih.

8. Pored razmatranja uvođenja depozitnog sistema, na koji način Ministarstvo planira da unapredi sistem upravljanja otpadom?

Uspostavljanje sistema upravljanja otpadom je jedan složen i dugotrajan proces koji prvenstveno podrazumeva izgradnju adekvatne infrastrukture koja u punom kapacitetu treba da se uspostavi u svih 26 regiona, na čemu se intenzivno radi. To podrazumeva izgradnju regionalnih centara, sanitarnih deponija, transfer stanica, reciklažnih dvorišta,uspostavljanje primarnog i sekundarnog odvajanja otpada i još mnogo toga, što sve zajedno treba da poveća stopu reciklaže i istovremeno dovede do smanjenja količine otpada koja će se odlagati na deponije. Radi se o ozbiljnim investicijama koje će trajati dugi niz godina kako bi se napravio adekvatan i održiv sistem u okviru koga i sam depozitni sistem treba da nađe svoje mesto i da ispuni svoju svrhu.


Fotografija: Sandra Dokić/privatna arhiva


Napomena:
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.ambalazaipakovanje.com

Podeli na društvenim mrežama: